Godine 1832. francuski znanstvenik Chevreul otkrio je u mesnom ekstraktu nepoznatu supstancu i dao joj ime kreatin (što na starogrčkom znači meso). Devedeset godina kasnije znanstvenici su ustanovili da ljudski organizam prosječne težine sadrži oko 100 g kreatina i da je preko 95% te količine pohranjeno u mišićnom tkivu.
Prva znanstvena studija koja je ukazala na važnost kreatina u povećanju mišićne mase publicirana je u časopisu: «The Journal of Biological Chemistry» 1926 g. Znanstvene spoznaje o kreatinu kao eventualnom stimulatoru mišićne mase mirovale su pedesetak godina sve dok grupa znanstvenika iz Velike Britanije nije počela testirati kreatin u liječenju rijetke genetske bolesti (gyrate atrophy) uslijed koje organizam gubi sposobnost sintetiziranja kreatina. Rezultati su bili pozitivni ne samo u liječenju te bolesti nego u općem povećanju fizičkih mogućnosti tretiranih pacijenata.
Dr. Paul Greenhaff sa sveučilišta Nottingham, V. Britanija i Dr. Erich Hultman iz švedskog sveučilišta «Karolina institute» prvi su razradili način korištenja kreatina u sportske svrhe i objavili to u znanstvenom časopisu: «Clinical science» 1992. godine.
Iste te godine engleski atletičari osvajaju medalje uz pomoć kreatina kojeg su koristili u pripremnom razdoblju i u toku samog natjecanja. Linford Christie osvaja zlatnu medalju na 100m i Sally Gunnele na 400m , da je koristio kreatin izjavio je i najbolji europski preponaš Colin Jackson. Primjena kreatina naglo se počela širiti u sportskim krugovima i već na slijedećoj olimpijadi 1996. godine, od četiri osvajača medalja troje je koristilo kreatin.
Nema komentara:
Objavi komentar